Vinarija Marin Milan

Kaštela su stoljećima poznata kao vinorodna destinacija, te je vrhunac industrijske proizvodnje dosegnut za vrijeme Dalmacijavina kada su brojne kaštelanske obitelji prodavale grožđe ovoj firmi koja ga je zatim prerađivala za njih. Jedna od obitelji koju je othranila loza je obitelj Marina Milana, koji je od mladih nogu radio u obiteljskom vinogradu podno Velog Bijaća.

“Niko me nije pita jel želim to radit, samo mi je rečeno ajde u polje” priča nam Marin Milan svoj prvi kontakt sa vinogradarstvom. Ovo je standardno za sve stare dalmatinske familije koje su se bavile vinogradarstvom, jer je prije mehanizacije bilo potrebno mnogo ruku za obraditi lozu. Ipak ovakva cjeloživotna povezanost sa lozom oblikuje čovjeka, koji u jednu ruku nauči “pričati” sa svojim vinogradom kroz rad.

Kako bi rekao naš domaćin “Vino se radi u vinogradu, a u vinogradu moraš bit svaki dan!”, a naš domaćin točno to i radi, te svakodnevno obilazi svojih čak 3 tisuće loza crljenka i tisuću loza pošipa.

Proces proizvodnje

Kao što se vidi na starim crno-bijelim slikama na zidu same vinarije obitelj Milana se bavila vinogradarstvom još od Marinovog pradida. Kako kaže Marin “Često se turisti šokiraju kad vide stare slike izrade crljenka, točnije kad vide “suvicu”, jer oni misle da se vino samo radi od onog stolnog grožđa koje je puno vodenastije od onoga što treba za našu metodu izrade vina”. “Suvica” je naziv za grožđe kada mu se dopusti da se osuši, ili na trsu ili ubrano i odloženo. Vinarija Milan dopušta odvijanje ovog procesa prirodnom i tradicionalnom metodom, gdje se grožđe pušta malo duže da se osuši na samome trsu te se onda bere, ali za ovu metodu je potrebno znanje i dugogodišnje iskustvo jer mala nepažnja može prouzrokovati propast čitave berbe. Naš domaćin nema problema sa tim, kako sam kaže “Ja točno znam kad ću ga ubrat, ako ga ne uberem u dva dana gotovo je!”

Vina

Ipak ova tradicionalna metoda ima nevjerojatne rezultate. Na prvi pogled ljude preplaši količina alkohola, koja je između 15-16.5%, ovisno o godini, ali kada nam Marin objasni gradaciju i metodu izradu kroz suvicu sve postaje jasnije, “kada je crljenak rastao pored plavca, crljenak bi došao do gradacije 23 dok plavac nemože ni do 18”. Ako pridodamo ovo i tradicionalnu metodu berbe ovo daje nevjerojatno rezultate, jer gdje Milan žrtvuje količinu dobija neizmjerno više na kvaliteti.

Također naš domaćin u prosjeku pušta maceraciju otprilike 7-10 dana, ne predugo te po njegovom iskustvu taman, dok ga neki ljudi ostavljaju na maceraciji od 15-20 dana. Okus njegovog crljenka je mekan i pun, aromatičan ali ipak dovoljno jednostavan da na prvi gutljaj vino savršeno klizi, bilo samo uz šetnju vinogradom ili uz kobasice i platu u hladovini konobe domaćina. Teško ga je usporediti s ičim, te je ovo definitivno jedna od kruna kaštelanskog crljenka. Nekada je imao i plavac u svojim vinogradima, ali kako sam objašnjava, “Plavac oće patit, teško je tu dobit više od pristojnog vina”, a naš domaćin nije bio zadovoljan pristojnim vinom što je jasno od prvog kušanja njegovog asortimana.

Iako je naš domaćin posebno ponosan na crljenak, također radi i bijelo vino, točnije pošip od otprilike 13% alkohola, također poznatu vinorodnu sortu dobro prilagođenu kaštelanskom kraju. “Puno više posla ima oko bilog vina, a nije cijenjeno ko crno” govori nam naš domaćin, ali ipak to ga ne spriječava da proizvodi svu sirovinu sam, “Ne kupujem grožđe, sve je moje” kako i sami vidimo kroz letimični pogled na Milanove vinograde i trsove crljenka i pošipa. Njegov pošip kao i crljenak ostavlja odličan dojam. Lagan i pitak, sa citrusnim aromama i svježim okusom, savršen za laganu riblju večeru u nekom od brojnih restorana u kojem se poslužuje.

Poslovni planovi i budućnost

Marin je i na poslovnom planu itekako aktivan, te naglašava da svi vinogradari danas moraju biti i proizvođači i prodavači, jer nije dobro ovisiti samo o jednom izvoru prihoda. Sama vinarija proizvede više od 3.500 boca crljenka i pošipa, i plasira ga direktno iz svoje vinarije kupcima, te također kroz brojne restorane u Splitu i Dalmaciji, zapravo je teško naći neki ikonski splitski restoran u kojem naš domaćin nema aktivnu prodaju vina, te neka od poznatih imena uključuju; Zona, No Stress, Kadena, Intrada, Noir… da nabrojimo samo neka.

Za kraj ga pitamo kako njegova obitelj gleda na njegovu strast za napraviti super vino, kako on kaže “ Napadnu me tri kćeri da previše radim, ali mi uvijek pomažu kad je branje, i mladi su zainteresirani za vino”. Ovo je super vijesti za sve ljubitelje vina jer to znači da je budućnost ove vinarije u dobrim rukama, te da će Milani još generacijama obrađivati svoj vinograd i davati nam svoj vrhunski crljenak na uživanje.