Vinarija Sušić

Područje Imotskog i Vrgorca još je od antike poznato kao lokalitet na koji se ide po dobra vina. Vinogradarstvo i proizvodnja vina ovdje je ljudima u krvi. Dobra je vijest da su posljednjih dvadeset godina i mlađi naraštaji krenuli u taj zahtjevan posao, bez previše razmišljanja. Zemlja daje i šteta je to ne iskoristiti. Jedan od njih je i Alen Sušić s obiteljskom tradicijom u proizvodnji vina dugom gotovo pola stoljeća. Vinarstvom se ozbiljnije počeo baviti prije petnaest godina, a posljednjih deset kontinuirano povećava proizvodnju.

Posjetili smo dom i vinograde ovog vinara i pokušali saznati kakvo je stanje na zemlji i u podrumima. Za to otkriti najbolje je pustiti da domaćin sam odluči što će iznijeti pred goste – sigurno će to biti ono čime se ponosi, i sigurno će biti popraćeno zanimljivim pričama. No, prije nego krenemo o vinima, napomenut ćemo kako se vinogradi nalaze tik poviše obiteljske kuće, kako bi Alenu bili na oku i na dohvat ruke. Vinograd je poput djeteta i ne smiješ ga držati baš daleko, romantično nam kaže Sušić.

„Uvik fali kujundžuše!“

Čak 70% vinograda čini autohtona kujundžuša. „Ona nije slučajno autohtona“, objašnjava. „Kujundžuša je naše blago, naša mati i naše dite, stoljećima raste baš ovdje i daje vrhunska vina. Nakon tri godine ona sja u najboljem svjetlu, tad krene opadati. Mijenja se i kvaliteta i okus.“

Sušić je, puca kao iz puške – „ponosan na sva svoja vina, jer kao kad roditelj voli svu djecu tako i vinar voli sva vina baš zbog njihove različitosti.“ Ipak, najzadovoljniji i najponosniji je baš na kujundžušu – ona je, kaže, svake godine za nijansu bolja. Nestrpljivo pitamo zašto. „Do zemlje je, ali i do ljubavi. Nema od same zemlje ništa – ljudi i ljubav čine razliku.!“

Upravo zbog toga, planira zasaditi još 3 hektara samo za kujundžušu. Toči nam to zlato u čašu i istovremeno sa smješkom govori kako je to vino za svaki dan, svi je traže i svi je kupuju, domaći i stranci. To je prvo vino koje mu nestane.“Uvik mi je fali“, premda je u konačnici bude oko 25 tisuća litara.

Problem je i što je ima sve manje, jer stari umiru i mladi je baš ne sade, ali se nada da će progledati u skoro vrijeme i posvetiti se zemlji i vinogradarstvu, to je ipak njihova tradicija od koje se dobro može živjeti. I dok se ostatak imotske krajine budi, Sušić razmišlja o Sur-lie verziji kujundžuše. No, sve u svoje vrijeme.

Trenutno stanje u ovim podrumima je oko 50 tisuća litara starog vina(crno i bijelo) i oko 30 tisuća litara novog. Ukupna računica pokazuje porast proizvodnje i cilj mu je nastaviti takav trend. Kad krene flaširati, svake godine ostavi dio u rinfuzi, nešto više bijelog nego crnog.

Nakon kujundžuše, najpopularnija vina ove vinarije su chardonnay, pošip i crni cuvee.

Sve sorte crnog su kupaže, jedino se izdvojio slatki Merlot kao desertno vino. U kupažama miješa merlot, vranac. Sami Vranac je 2020 osvojio nagradu, a kupaža Grand Cuvee, Merlot i Shiraz na sajmu Gast proglašen je šampionom crnih i ponovilo još dva puta tu titulu na sajmu u Mostaru. Na Decanteru je osvojilo 92 boda.

Vranac ima odvojeno iz 2019., i 2020. koji tek treba nadoći na ispijanje.

Na tržištu je još i Sušićev Rose kojeg krasi elegancija, lepršavost i osvježavajuća nota jagode i maline. Al za to savjetujemo posjet vinariji u vruće ljetno poslijepodne.

Paleta vina vrhunske kvalitete idu pod linijom Jokan, u čast, poštovanje i sjećanje na djeda Jokana. Vina:
• Jokan Kujundžuša
• Jokan Chardonnay
• Jokan Crni cuvée (cabernet, merlot, trnjak, vranac)
• Jokan Crni – barrique cuvée
• Jokan Rose (merlot i cabernet)

Cijela proizvodnja djelo je ruku jedne obitelji. Glava kuće i šestero djece, pola ih već opako radi u polju. Razočaran je kad vidi druge vinograde u Imotskom kraju, ostavljenje, sasušene, bez ljudi i motike. Vjeruje da je u zemlji budućnost i da će bit bogat čovjek ko se okrene polju.