NEVEN VUINA – i njegova četiri vina iz Kaštel Štafilića
U srcu Štafilića stoji kamena obiteljska kuća Nevena Vuine. Tek mala tabla na cesti signalizira prolazniku da se u toj kući nešto zanimljivo sprema. Premda kuća nema klasičan podrum(u ravnini ili pod zemljom), vina koja radi više od 50 godina danas se serviraju turistima u high class restoranima diljem Dalmacije, ali se i izvoze u SAD, Europu i Skandinavske zemlje.
Neven Vuina dočekao nas je pod odrinom, raspoložen i voljan ispričati svoju vinarsku priču. Vino radi od kad je bio dijete, uz bok svom ocu kada je od kvalitete bila važnija kvantiteta a skoro se cijelo vino davalo u poljoprivredne zadruge.
Po struci mehaničar, koji nakon rata i smrti oca nema srca prodati vinograde i didovinu, odlučuje zasukati rukave i upustiti se u vinsku avanturu, kako zna i umije. 2008. godine prazni prizemlje kuće, zove meštre, otvara obrt i kreće u proizvodnju, na tržište.
Jel mu žao te odluke?
„Ma kakvi, ovo je život, stil života. Vinograd uzme 100% čovika. Prije jesam bia po cile dane u vinogradu, dok nisam sve naučia, danas sam malo pametniji pa idem u 3 ujutro. Lagano prskanje dok ne svane, i dok izađe sunce, gotov je s poslom.“ A onda šjor Neven ide na kavu, more, obid pa onda opet šetnja, kavica i more. Ne bismo se bunili s ovakvim životnim ritmom.
U svoja 4 vinograda na četiri različite lokacije, Vuina radi sve sam s obitelji, uz pomoć sezonaca kad dođe vrime o’ berbe. Ima dvi kćeri, jedna je i magistrirala vinarstvo, no „još nije rekla ćale krenimo u veći biznis“. Ponavlja kako je najveći problem šta nema tko radit. Puno je tu posla. Veći vinari imaju stalno zaposlene, ostali samo sezonce. Uvijek fali dobre radne snage i to je najveća prepreka pri pomisli da širi posao.
Vinarija Vuina godišnje etiketira oko 15 tisuća boca. Na hektru ipo vinograda sadi svoje grožđe, najviše crljenak, nešto malo kupi babice kaštelanske za kupažu.
Babica umjesto vode
„Podatna je, košta euro po kili, daje lijepu boju vinu, nije sklona bolestima i laka je za obradu, „ hvali Vuina babicu pa dodaje: „Na ovoj se sorti izgradila ova kuća!“
Naime, sedamdesetih su kaštelanski vinogradi sadržavali 70% sorte babice kaštelanske. U doba socijalizma je bila na cijeni jer je bila izdasna s visokih 12.5% alkohola. Danas joj nažalost prijeti izumiranje, većina i dalje želi crljenak i nepravdeno je zapostavljena u vinogradima. Stvar bi barem malo poboljšala bolja distribucija te sorte u domaćim restoranima i trgovinama. Još uvijek gosti po navici naručuju istarsku malvaziju i cabrenet sauvignon, a sjede u Splitu ili Kaštelima. To bi, smatra ovaj vinar, trebalo promijeniti već ovog ljeta.
„Babicu pijem za ručak, lagana je, klizi. To mi je osobno najdraža sorta, premda nema potencijala za arhiviranje niti je vino za nekakve medalje,“ – ispovijeda se naš domaćin dok nam toči Babicu iz 2019.
Bistra, voćna, ukusna, ne preteška na nepcu ko velika vina. Nakon drugog gutljaja počinjemo shvaćati zašto je Vuina pije svaki dan iza ručka, kao sok sa 12.5% alkohola. Pomišljamo kako bismo i mi mogli uskoro njegovim stopama.
Novi trs u vinogradu
Prije Babice, serviran nam je mladi, ali ozbiljan Rose iz 2021. Radi ga od crljenka, kaže kako je to zahvalna sorta za rose – ima dobre kiseline, mirišljav je, a za proizvodnju rosea bere se malo ranije. Svake godine ima oko 1000 boca ovog pinky ljepotana koji unatoč nježnosti konkurira sa 12.5% alkohola ostalim vinima ove vinarije.
Nakon ugodnog rosea i pitke babice , Plavac Štafileo iz 2017 je pokazao koliko ozbiljan vinar zapravo jest Vuina. Dobra je vijest kod ovog plavca što mu je maloprodajna cijena oko 60ak kuna, a loša što ga se više ne može naći na policama trgovačkih lanaca. Ima ga još nešto u restoranima, a onda, što se Vuine tiče, pada u potpuni zaborav. Naime, trsevi plavca idu iz zemlje vani. Sadit ga više neće, a najveci je razlog tomu konkurencija otočkih plavaca s Hvara, Pelješca, Brača. Ovaj put su oni dobili bitku, jer se na tržištu s njima ne mogu još mjeriti kaštelanski plavci. Važno je napomenuti – ne zbog kvalitete, već statusa. No, Vuina se ne zamara – ima on svog konja za utrku. I to kakvog!
Nakon ove pomalo tužne priče, već nas je sljedeća razveselila. Umjesto plavca u njihovim vinogradima sadi se grk! „Prilika je, premalo ga je na tržištu, a traži se. Zašto ne bih probao?“ Zasadio je tisuću trseva grka, a planira još tisuću. Budući je grk jednospolac, zasađeno je i 10% pošipa, koji će u ovom slučaju glumiti oprašivaća. Prva će godina biti za osobne potrebe i upoznavanje sa sortom. A onda – punim jedrima u proizvodnju nove etikete.
I onda za kraj, kao četvrto, ali najbolje vino kuće, kušali smo Crljenak Štafileo 2016 – pobjedničko vino s vinskog natjecanja za Dan grada Kaštela (ožujak, 2022). Već se približavajući licem čaši, osijeća intezivan miris šampiona s kaštelanskog krša.
Crljenak putuje svijetom
Crljenak je moćan, stabilan, mirisan i jak(14.5% alkohola). Bobičasto voće, suha šljiva, višnje, vanilija, klasično veliko vino odstajalo u barik bačvama i inoxu. Crljenak je uglavnom kupaža različitih crljenaka i malo plavca, babicu nikad ne stavlja u taj spoj. Krhka je za ići u barik, pa je njezin dom isključivo inox, a i već nam je objasnio koliko je pitka sama za sebe.
Crljenak Štafileo je vino koje se i najviše izvozi, već 10 godina u SAD, Kanadu, Europu. Odnedavno, ponosno će Vuina, može ga se naći i na tržištu u Finskoj.
„Tamo je malo drugačija situacija na nacionalnoj razini. Naime, vlada neka vrsta prohibicije – država ima monopol na točenje alkohola i trošarine na vino. Tako da je bio izazov ući na to tržište. Al eto, obajvili su tender tražeći crljenak. Poslani su uzorci i izabran je naš crljenak Štafileo.“ Prva pošiljka od 800 boca već je u Finskoj a kupiti je mogu samo restorani i Wine barovi.
U 16 barik bačvica i 8 inoxa, Vuina skladišti svoje četiri sorte – Rose, Babicu, Plavac i Crljenak. Vina nose naziv Štafileo po osnivaču mjesta Kaštel Štafilića Stjepana Stafilea koji je porijeklom bio Grk. Eto zanimljive slučajnosti – za koju godinu ćemo doći po gutljaj novog vina Grk Štafilea 2023.
