Bar polovina građana Hrvatske ne zna što je i gdje se nalazi „Vallis aurea“. Znate li vi? Ne uzimamo vam za zlo ako ne znate, sve dok poznajete barem tri sorte Slavonije i Podunavlja. A to, sigurni smo, znate.

Zlatna dolina naziv je najplodnijeg dijela Slavonije, čije srce predstavlja Kutjevo. Za mnoge je to jedna od najplodnijih vinskih lokacije Hrvatske. I ne treba previše mozgati zbog čega je tako. Zlatna su polja koja zemlju ulažu, zlatno je sunce koje lozu hrani, zlatan je terroir, a bome i krajnja kapljica. Zlatno vino Slavonije. Je li i vama prva asocijacija graševina? E pa i živjeli i dobrodošli u svijet vinske Slavonije i Podunavlja.

Vinska regija Slavonije i Podunavlja malo se razlikuje od same geografske površine regije. Ona se nalazi na poljoprivredno najrazvijenijem dijelu Hrvatske, a omeđena je pravim vinskim Mekama – Kutjevom, Đakovom, Orahovicom, Slavonskim brodom i Ilokom.

Regija bez skoro ijedne grdosne planine, s nešto brda, ali ipak prepuna brežuljaka – prostrana, mirna i spokojna kao žitni horizont. Upravo su ti brežuljci domovi svjetski poznatih vinskih sorti koje svakog kasnog ljeta iz grožđa uporno prelaze u nagrađivane botilje. Vinsku istočnu Hrvatsku najlakše je podijeliti na Slavoniju i Podunavlje. I ovdje je, kao i u Dalmaciji, vinogradarstvo prvi put spomenuto još za vrijeme Rimljana. A vinska se scena hrabro počela razvijati tek u 13. stoljeću.

Ono što spaja Slavoniju i Podunavlje jest rijeka Dunav. Plodna, snažna, nekad i nemilosrdna. Baš kakva su i vina. Ovdje su vinogradi na blago podignutim brežuljcima i platoima.

Podunavlje je istočnija sestra regija Slavonije, no redovito idu pod jednaki vinski klub. Ne samo zato što proizvode slična vina već se i proizvodnja odvija na sličan način. Kao i obrađivanje zemlje, koje je u ovim krajevima daleko jeftinije od onoga s juga. Mehanizacija je moguća, u najmanju ruku (o čemu mnogi vinari Dalmacije samo mogu sanjati).

Okružen trima rijekama, Erdut se promatra i kao poluotok koji je ispresijecan velikim vinogradima. I ovdje je najprostranjenija sorta – Graševina. Ilok je opet priča za sebe – Srijemska vina nastaju većinom na obroncima Fruške gore, a tko nije probao vina Iločkih podruma ne treba ni govoriti za sebe kako vina pije. Ilok i vino nerazdvojni su već više od dva tisućljeća. Najpoznatiji vinogradarski položaj Srijema je Principovac, ljetnikovac i vidikovac.

Kraljica Graševina prva, pa ostali prinčevi i princeze​

Slične klime Slavonije i Podunavlja daju vrhunsku Graševinu. I mlada i stara, kompleksna je i vrijedna pažnje. U ovoj se regiji najviše sadi Graševine ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu. Najpoznatija je kao Graševina, ali neki joj tepaju i Laški rizling, Grašac..Genetski se preklapa sa nekim španjolskim vinima, dok možete čuti i prepirke vinoljubaca kako dolazi iz Francuske. Nama je ipak najdraža kad kažemo da je „naša“.

Graševina se idealno slaže sa slavonskom klimom i bogatim tlom. Njena kasna priroda odlično se poklopila s prohladnim proljećima i toplim jesenima. Graševina je voćna, prozračna, lagana k’o ljetni povjetarac. Evo kako ju opisuju znalci:

Gotovo u pravilu susrećemo u čaši Graševine i nježne nijanse badema, zatim biljne note koje vrlo često podsjećaju na kamilicu, zeleni čaj i sijeno. Arome slatkastog cvijeća i meda rastu u vinu sukladno ostatku neprovrelog šećera i uvjetovane su kasnijim rokovima berbe, pa će primjerci kasnih i izbornih berbi obilovati aromama livadnog cvijeća, meda od bagrema i slatkog od dunje.

Okus je kod graševina uvijek dovoljno živ zahvaljujući prirodno visokim kiselinama, koje u suglasju s bogatima ekstraktom, malom količinom neprovrelog šećera i solidnim alkoholom stvaraju u ustima osjećaj punoće i slasnosti. Završetak obično karakterizira blaga gorkastost na aftertasteu koja daje graševini konačni jedinstveni izričaj.

Osim kraljice, Slavonija se diči i slatkim joj bratom Tramincom – kraljevskom sortom koja upravo u ovom vinogorju daje najbolje rezultate. Riječ je o Tramincu, a poznato je da se onaj Iločkih podruma servirao na krunidbi kraljice Elizabete II. Njegove slatke varijante vole i oni koji ne piju vino. Pred vas će domaćini slavonci ponosno izvaditi i ohlađeni sivi pinot ili chardonnay. Posljednjih se 20ak godina pokušava vratiti i nepravedno zapostavljena sorta – zelenac. Nadamo se da će u tome uspjeti.

Kad pričamo o crnim sortama Slavonije i Podunavlja, može se reći da što idemo istočnije to su vinogradi puniji modrih bobica. Vinogradi oko Dunava daju crna vina, poput frankovke, cabernet sauvignona, merlota. Ili pak, zgodnih kupaža kojih je posljednjih godina sve više. Fun fact: povijesne knjige bilježe da je u 19. stoljeću u Slatini izrađen prvi hrvatski pjenušac.

Na zapadnim obroncima Papuka nalazi se vinogorje Daruvar – a njega ste zapamtili po Badelu 1862. Ako Vam u ovom kraju ponude ‘daruvarski rizling’ sjetite se da to nije ništa drugo nego daruvarska graševina.

Osim graševine koja je karakteristična za sva područja slavonskih vinogorja, dva vinogorja su prepoznatljiva po drugim sortama. Adut Vinogorja Orahovica-Slatina je Silvanac zeleni, a za Feričance je najznačajnija Crna frankovka. U Đakovačko vinogorje se ide po misni traminac vinarije Nadbiskupije Čakovačko-osječke. I rakije šljivovice koju spravljaju časne sestre.

Hrvatska oaza francuskih aduta​

Slavna burgundska vina, chardonnay i pinot crni te sivi, kao da se odlično provode pod ovim podnebljem. Uspijevaju jednako dobro, a svjetski stručnjaci potvrđuju da pariraju francuskim originalima. Jednako su uspješna i njihova crna burgundska braća – cabernet sauvignon uspjeva u najboljim godinama, a merlot i sauvignon blanc pobiru nagrade na vinskim natjecanjima.

I po ledenu berbu u Slavoniju!​

Vrhovi slavonskih brežuljaka rezervirani su za ledene berbe. Ledena berba je najzahtjevnija berba koju si mogu priuštiti rijetki vinogradari, a ledeno vino smatra se najznačajnijim predikatnim vinom. Kaže se da je ledena berba samo za mazohiste. Bobice se beru najkasnije od svih – kad su već smežurane i prepune šećera.

No prije toga ih je trebalo majčinski zaštiti do berbe. Onda slijedi posao u podrumima koji na niskim temperaturama osigurava sporu ali moćnu fermentaciju. Vino će se moći piti tek za dvije tri godine. Logično, ledenih bobica nema previše za ubrati što u konačnici diktira i cijenu proizvoda. No, pričamo o grožđicama za visoke predikate, a na njima istinski i predani ljubitelji vina ne štede.