U studenom 2019. skupina od 11 000 znanstvenika upozorila je na sve razornije učinke klimatskih promjena te je zbog nužnosti za što hitnijim mjerama uvela pojam klimatske krize. Od tada ona postaje jednim od dominantnijih političkih diskursa, ali je i česta tema u medijima i u svakodnevnom životu. Iako je većina nas svjesna njenih negativnih implikacija na okoliš i ljudsko zdravlje, teško je zamisliti da ona može utjecati i na one male stvari koje donose radost u naše živote, poput vina.
Staklenički plinovi emitirani u atmosferu apsorbiraju toplinu i tako štite naš planet od ekstremnih hladnoća. Posljednjih pedeset godina njihova emisija porasla je za dramatičnih 90%, što znači da se povećava i apsorpcija topline, što posljedično dovodi do jačeg zagrijavanja Zemljine površine. Na prvu to zvuči bezazleno jer se koji stupanj gore ne čini kao pretjerano strašan scenarij, posebno na jugu Hrvatske gdje su ljeta ionako vruća i suha.
Međutim, taj porast temperature ima devastacijski učinak na više razina, a među prvima na udaru su zasigurno poljoprivreda i vinogradarstvo.
Prema podacima Europske agencije za okoliš, u posljednjih nekoliko godina Europa, a posebno njen južni dio, bilježi znatan porast u sušnim razdobljima. Vinogradari diljem svijeta tvrde da su posljedice klimatske krize primjetne u promjenama sastava tla, korijenu vinove loze i generalnog prinosu usjeva. Tako je Francuska, druga država u svijetu po ukupnoj proizvodnji vina, prošle godine zabilježila najmanju žetvu od 1957., što je bio veliki udarac na njenu ekonomiju, s obzirom na to da je među vodećim izvoznicima vina u svijetu.
No Francuska nije jedina pogođena ovakvim problemima. Brojne vinarije diljem svijeta suočavaju se s problemima koje im donose šumski požari, obilne kiše, oluje popraćene tučom te suše.
S obzirom na to da zemlja postaje sve suša, potrebne su veće količine vode kako bi ju rashladile, što naravno stvara velike troškove proizvođačima, zbog čega se niz vinarija okrenuo proizvodnji grožđica, uvidjevši to kao isplativiju i dugoročniju alternativu. Osim toga, brojni vinari počeli su premještati svoje pogone i vinograde u regije koje više obiluju kišom ili se nalaze u blizini rijeke ili jezera.
S obzirom na to da je kožica grožđa znatno tanja nego kora kod drugih voćki, to ga čini podložnijim raznim gljivičnim oboljenjima, ali i truleži zbog ekstremnih vrućina. Ono što je vrlo bitno kod vinogradarstva je to da klima diktira okus vina. Kako grožđe s godinama brže sazrijeva, ono ne stigne razviti svoju punu aromu, čime kvaliteta vina opada.
Ono što također predstavlja veliki izazov za vinare diljem svijeta je nepredvidivost vremenskih uvjeta. Sama sušna i kišna razdoblja ne predstavljaju toliki problem sam po sebi, koliko njihove brze i dramatične izmjene, što jako narušava usjeve.
Sve navedeno navelo je vinare da poduzmu značajnije mjere i prilagode se novonastalim uvjetima kako bi mogli opstati. Iako to još nije slučaj u Europi gdje i dalje dominira tradicionalna proizvodnja, u Americi se zadnjih godina eksperimentira s hibridnim sortama koje mogu podnijeti ekstremnije klimatske uvjete i dalje zadržavati željene arome.
No, koliko god to kontradiktorno i nelogično zvučalo na prvu, klimatske promjene imaju i svojevrsni pozitivni utjecaj na uzgoj vinove loze.
Generalno govoreći, faze razvoja ploda pomaknute su za otprilike tri tjedna, što znači da pupovi počinju ranije bubriti, a tako i plodovi ranije dozrijevati. Ta faza zrenja se sada odvija pri znatno toplijim vremenskim uvjetima, čime raste razina šećera, a smanjuje se kiselost, što u konačnici postiže ugodniji okus vina.
Manja količina vode može pozitivno utjecati i na kvalitetu vina kod crvenih sorti jer trs raste u manjoj količini, a time je plod više izložen suncu. Iako je plod fizički manje veličine, ima veći udio kožice, a upravo ona najviše sintetizira antocijan i fenol, što poboljšava generalnu kvalitetu vina. Naravno, trebamo uzeti u obzir da je ovo slučaj samo ako nije riječ o ekstremnim sušnim razdobljima jer se tada šećer manje nakuplja u plodu, a i generalni prinosi su niski.
Koliko god sve navedeno stvara muku vinarima, oni ipak imaju određene metode na raspolaganju kojima mogu ublažiti negativni utjecaj klime.
Neke od njih vezane su uz rezidbu, izbor sadnog materijala, poziciju vinograda i visinu na kojoj se on nalazi, inovativne mehanizme navodnjavanja, ali i činjenicu da sami proizvođači sudjeluju u lancu generiranja negativnog učinka na okoliš. Osim transporta kao standardnog izvora zagađenja, tu je i ambalaža u koju se vino pakira. Neke kompanije okreću se ekološki prihvatljivijim materijalima koji su pogodni za ponovnu uporabu, poput kartonskih pakiranja ili pak boca izrađenih od lakšeg stakla. Mnogi ljudi prilikom odabira vina misle da je težina boce vezana s kvalitetom onoga što se u njoj nalazi, no morat ćemo vas razočarati, to nije baš uvijek tako.
Činjenica je da su izazovi koje klima stavlja pred vinare zahtjevni i neizbježni, a na njima je težak izbor između prilagodbe novim uvjetima ili odustajanju od proizvodnje. Iako su promjene sve češće pa je teško uhvatiti korak s novim trendovima u proizvodnji, i dalje postoje određeni efektivni načini za očuvanje kvalitete vina. Kako bi pridonijeli smanjenju negativnih posljedica, odgovornost je djelomično i na vinarima koji imaju izbor okrenuti se zelenim i održivim načinima proizvodnje, distribucije i prodaje.