Poput većine drugih, vinska industrija nije ostala imuna na promjene na svjetskom tržištu uzrokovane pandemijom koronavirusa. U Hrvatskoj, zemlji u kojoj turizam čini gotovo 20 posto BDP-a, to se posljedično odrazilo i na druge industrije vezane uz turizam. Jedna od njih je i vinska industrija koja je osjetila značajan pad od početka pandemije 2020. Samo se u toj godini prodaja vina prepolovila, što je izazvalo brigu i negodovanje vinara. Uzevši u obzir to da većina hrvatskih vinara živi od prodaje vina hotelima i restoranima, a i izvoz se smanjio, pandemijsko doba donijelo je niz problema ovom sektoru.
Provođenje mjera u svrhu smanjenja širenja virusa dovelo je do praznih vinoteka i odgođenih vinskih manifestacija, čime se prodaja svela na virtualni svijet, što nije dostatno niti za pokrivanje svih proizvodnih troškova. Izostanak promocije kroz razne događaje i sajmove značio je i manjak prodaje. Osim financijskog aspekta, u samom početku pandemije problem su vinarima predstavljale mjere koje su ograničavale kretanje van županija, pa je bilo izazovno ishoditi propusnice kako bi se uopće moglo doći do vinograda koji su van mjesta prebivališta. To je blago usporilo proljetne radove u vinogradima i time dodatno potaknulo vinare da se udruže za svoj boljitak.
Unatoč lošim rezultatima u 2020. i 2021. godini, hrvatski su vinari ipak optimistični po pitanju oporavka industrije, pa tako već u ovoj godini očekuju potpuni povratak na pretpandemijsko stanje. Također, očekuju da će vinski sektor doživjeti procvat u narednih desetak godina, ali ključ tog uspjeha je u jačanju izvoza.
Optimizam vinara potvrđuje i činjenica da su u doba pandemije čak niknuli i neki novi vinogradi. Tako je poznati hrvatski vinar Krauthaker 2020. godine proširio svoje kapacitete za uzgoj sorti crnog pinota i graševine, a pozitivnu priču ima i vinarija Hora koja je unatoč lošim prognozama uspjela prodati sve proizvedeno vino.
Taj optimizam brzo nestane kada se vinarima spomenu Vladine mjere koje su smatrane apsolutnim promašajem. Ponuđena cijena od 5 kuna po litri vina namijenjenog za destilaciju vinarima ne pokriva niti troškove proizvodnje, pa su brojni proizvođači skloniji njegovom poklanjanju, nego prodaji za tako sramotne iznose. Obiteljske vinarije i mali proizvodni pogoni nemaju koristi od ovakvih mjera.
Međutim, unatoč svim problemima koje je sa sobom donijela pandemija, ona vinarima diljem svijeta može poslužiti kao lekcija za budućnost. Digitalizacija i otvaranje internetskoj prodaji jedan je od najvećih izazova, ali i mogućnosti za vinare diljem svijeta, ali i Hrvatske. Brojne hrvatske vinarije nisu upoznate s nikakvim oblikom internetskog marketinga, čime svoja vrata zatvaraju za brojne inozemne kupce, ali i one koji jednostavno žele iz udobnosti svojih fotelja kroz tri klika doći do kvalitetne butelje za subotnju večer. Činjenica jest da su vlasnici vinarija nerijetko stariji ljudi koji nisu toliko upoznati s tehnološkim dostignućima, no mlađe snage ove industrije zasigurno imaju kapaciteta i znanja za ulazak na nova tržišta. Osim web stranice, komunikacija s potencijalnim kupcima putem društvenih mreža ispostavila se kao odličan način za predstavljanje i prodaju vina. Kreativni dizajn Instagram profila može biti odličan medij za prezentaciju vinarije i njenih proizvoda, ali i za edukaciju šire publike o samoj proizvodnji vina. Ljudi danas vole znati detalje o proizvodu kojeg kupuju, pa stoga bilo kakav oblik interakcije putem društvenih mreža pomaže široj prepoznatljivosti proizvoda.
Kao što smo već spomenuli, uz mjere socijalnog distanciranja brojna su vinska događanja i manifestacije bili odgođeni, no to ne mora biti razlog za njihov zaborav. Platforme poput Zooma i MS Teamsa mogu vinarima omogućiti održavanje panela, konferencija, pa čak i kušanje vina na jedan alternativan, virtualan način.
Uz potrebu za digitalizacijom vinarija, pandemija je otvorila brojne prilika za kreativnost i inovativnost. Tako su brojni proizvođači slobodno vrijeme utrošili na razvoj novih ideja s kojima mogu privući goste u budućnosti, a sve veću važnost počeo je dobivati održivi uzgoj i proizvodnja. Pandemija i ekonomska kriza naglasili su neophodnost očuvanja okoliša i ekološke proizvodnje. Države diljem svijeta bilježile su značajan pad u emisiji ugljikovog dioksida, kao i povratak nekih životinjskih vrsta koje nisu bile viđene godinama zbog ljudske ruke. To je natjeralo i vinare da se zapitaju o tome koliko održiva jest njihova proizvodnja jer ipak njihova prodaja uvelike ovisi o prirodnim kretanjima i klimatskim promjenama.
Promjene su se dogodile i na društvenom polju, pa su zahvaljujući pandemiji vinari bili primorani na udruživanje s ciljem postizanja kolektivnih benefita, a to su povoljnije mjere za proizvođače. Čini se da u svakom zlu uistinu postoji neko dobro, a nadamo se da će ova godina biti uspješna za vinare i da će izvoz hrvatskih vina porasti.