Svim pravim vinoljubcima je drniško područje poznato po izuzetno rodnim i bogatim vinogradima. Ova područja su svojevremeno bila među prvim moderniziranim vinogradima i nasadima na području današnje Hrvatske. Milijuni trsova su zasađeni ne samo po Petrovu polju već i po široj drniškoj okolici, ali ovo nije slučajnost jer je ovo područje stoljećima poznato kao bogato vinorodno područje.

Naš put nas je naveo do prekrasnog malog mjesta sjeverno od Drniša, Oklaj. Na samom putu do Oklaja vinorodnost ovog područja je očigledna te gledamo stare i nove nasade vinograda s obje strane ceste prilaska Oklaju. Tu smo se našli s poznatim vinarom iz ovog područja, Ivicom Džapom, da nas malo upozna sa čarima ovoga kraja.

O domaćinu

Prolazeći vinograde ulazimo u Oklaj te tu s prve strane desno vidimo imanje Ivica Džape. Iako nas navigacija krivo navodi naše iskusno oko ne može promašiti imanje pravoga vinara. Zainteresirani za brojne nasade koje smo vidili po putu pitamo našeg domaćina malo o povijesti ovog kraja i on nam spremno odgovara. “30-tih godina prošlog je samo u području sela Oklaj bilo zasađeno preko 2 milijuna trsa loze, tada je i moja obitelj kao i brojne druge živjela od prodaje vina i rakije.”

Nevjerojatni su ovi podaci što nam govori Ivica, ali ne i iznenađujući. Okolni pejzaž otkriva prekrasna ravna polja i zemlju koja je taman dovoljno kamenita da osigura prohodnost područja, a dovoljno plodna da osigura velike prinose. Geografski položaj Oklaja u unutrašnjosti Dalmatinske Zagore omogućava izbjegavanje velikih vrućina, ali je ipak dovoljno južno da zadrži mediteransku toplinu i zaštiti lozu od najvećih naleta hladnoće. Ova simbioza omogućava zaista široku paletu pogodnih sorti za ovo područje, od bogatih crnih sve do rodnih i pitkih bijelih sorti.

“Kada sam studirao ekonomiju najviše sam se veselio odlasku kući na berbu i rad oko vina te sam isto nastavio raditi i nakon zaposlenja” govori nam Ivica. “Svi su mi govorili da sam lud, ali jednostavno je loza moja ljubav kao i što je bila ljubav mojih djedova.” Samo područje Oklaja je tada bilo prošarano malim vinogradarima i blizina Dalmacijavina je garantirala otkup svake godine bez obzira na količinu. Ovo je dovelo do toga da su brojni vinogradari imali ogromne nasade bez puno straha jer su znali da imaju velikog i probranoga kupca u relativnoj blizini. “U staro doba moj je did prodavao rakiju za život, a uzgajao vino za gušt. Dolaskom Dalmacijavina uzgoj grožđa i proizvodnja vina je značajno zamijenila rakiju kao glavni izvor prihoda našim vinogradarima.” Prepričava nam Ivica put ne samo svoje vinarije već i brojnih obitelji u okolici.

Početak Domovinskog Rata je ostavio teške posljedice na ova područja gdje su se vodile značajne borbe te je brojno stanovništvo bilo izgnano s svojih ognjišta, među ostalim i naš domaćin Ivica Džapo. Ipak, u svom prepiračavanju povijesti ove vinarije ovo mu je tek fusnota te nam napominje :”Po povratku u ovo područje 1995., nismo dvojili ni trenutka. Odmah smo obnovili staru vinariju, naručili nove bačve i nastavili gdje smo stali!” prepričava nam Ivica entuzijastično. Naravno da je ovo bilo izuzetno izazovno ne samo za Ivicu već i za brojne druge vinare.

Prepričava nam da mu je kuća bila kompletno zapaljena, skupa sa svim starim bačvama od slavonskog hrasta. “Pepeo nam je bio do struka kada smo se ušetali među ruševine, sve stara mehanizacije i bačve su bile uništene i zapaljene, ali s druge strane to nas je natjeralo da se moderniziramo brže nego neki ostali.” govori nam Ivica. Ova modernizacija je također očigledna jer ulaskom u prostore za skladištenje vina vidimo ogromne inox bačve s najmodernijom senzorikom te također vidimo i brojne drvene bačve.

Obnova i vinarija danas

Postratno područje dovelo je do nekih promjena za vinogradare u tom kraju. Prva promjena je bila vraćanje na proizvodnju i prodaju vina, nasuprot dotadašnjem fokusu na proizvodnju grožđa. Ivica se vrlo brzo prilagodio ovome poznatome obiteljskom biznisu. Proizvodi oko 30-40 tisuća litara vina godišnje i sve što namjerava prodati i proda, a ostatak arhivira i sprema za vinoljupce i zatečene prolaznike poput nas iz croatianwineries.com. Kroz svoju turu gdje nam direktno toči svoje vino iz bačava probajemo sve delikatese drniškog kraja te zaista uživamo.

Debit i maraština su poznate bijele sorte drniškog kraja i zaista su posebna vina. Izuzetno popularna u restoranima tokom ljetnih mjeseci ove sorte su jedne od onih koje stavljaju Hrvatsku na kartu kvalitetnih sorti za piti svaki dan uz ručak. Naš domaćin također uzgaja i strane sorte poput chardonnaya zbog prepoznatljivosti imena i komplementarnosti s klimom i autohtonim sortama. Ove kombinacije nas također ostavljaju zatečene sa svojom pitkosti i kvalitetom te zapravo uživamo u zanimljivim kombinacijama koje nam prezentira Ivica.

Za sve ljubitelje dalmatinskog crnog vina Ivica je također spreman te kao i svaki pravi drniški vinar ima vrhunski lasin i merlot. Uživamo u raznim okusima i godištima te nam je jasno kako Ivica bez problema plasira svo vino koje napravi.

Ipak zanima nas kao i uvijek isto, zašto ova vinarija nije na većem glasu i poznatija? Kako nam govori Ivica brojni su problemi, a jedan je i promjena kulture “Većina nositelja OPG-ova danas su ljudi stariji od 60 godina dok dosta mladih radi uredske poslove gdje ponovo rade po 10 sati dnevno, samo za drugoga.” prepričava nam Ivica.

Ovo nam ukazuje na dublji problem današnje kulture gdje je prisutan strah od poljoprivrede kod ljudi i krivi prioriteti, koji su u suprotnosti sa slobodom asociranom sa vinogradarstvom i vinarstvom. Iako smo svi navodno fleskibilniji zapravo je danas manje prisutno u kulturi uzeti “slobodne dane” za poljoprivredne poslove te se nekada podrazumijevalo da sve tvrtke pauziraju u 9 i 10 mjesec da se pobere grožđe i masline.

Osim promjene običaja postojala su i specifična okruženja kako nam objašnjava Ivica: “Moja generacija je zazirala od poljoprivrede u velikoj mjeri te dobar dio ljudi nije prenio znanja i strast na mlađe generacije. Danas vidim zainteresiranost ali zbog nedostatka znanja i kontinuiteta mladim ljudima se sve teže baciti u vinarstvo makar za svoje potrebe.”

Ipak pijući vino našeg domaćina mi se ne bojimo za budućnost ovog kraja. Ivica je bez obzira na trendove više nego odlučan i dalje modernizirati i širiti svoju vinariju te toplo preporučamo svim našim čitateljima da se počaste putom u Oklaj i upoznaju sa ljepotama ovog kraja.